Inflacija u Srbiji jul 2026.g.
Inflacija u Srbiji pala je na 1,9% u julu 2026. godine, pokazali su najnoviji podaci Republičkog zavoda za statistiku. Potrošačke cene bile su 0,2% niže nego u junu, što predstavlja značajno poboljšanje nakon ubrzanja inflacije tokom proleća. Ipak, podatak o inflaciji ne govori celu priču. Dok je ukupna inflacija pala na 1,9%, bazna inflacija ostala je znatno viša, a cene energenata i pojedinih kategorija i dalje predstavljaju izvor pritiska. Zato se postavlja važno pitanje: da li je inflacija u Srbiji zaista pod kontrolom ili je julskih 1,9% samo privremeni predah?
Na prvi pogled, ovo je veoma dobra vest. Inflacija se nalazi znatno ispod nivoa koji smo navikli da gledamo prethodnih godina, a jul je doneo čak i mesečni pad potrošačkih cena.
Međutim, iza ovog podatka postoji nešto složenija slika.
Jer, kada se pogledaju pojedinačne kategorije i posebno bazna inflacija, postaje jasno da se ne može jednostavno zaključiti da su „cene počele da padaju“. Pre bi se moglo reći da je rast ukupnog nivoa cena značajno usporio, dok pojedine kategorije i dalje pokazuju relativno snažan rast.
Inflacija u Srbiji: od 3,5% do 1,9%
Kretanje međugodišnje inflacije tokom 2026. godine pokazuje koliko brzo se slika promenila.
U januaru je inflacija iznosila 2,4%, u februaru 2,5%, martu 2,8%, aprilu 3,3%, a u maju je dostigla 3,5%. Nakon toga usledilo je usporavanje: 2,7% u junu i svega 1,9% u julu.
To znači da se inflacija za samo dva meseca gotovo prepolovila.
U julu su cene na mesečnom nivou zaista pale 0,2%, ali su u odnosu na jul prošle godine i dalje bile više.
Hrana je glavni razlog pada inflacije
Najvažniji razlog za julsku deflaciju bila je hrana.
Cene hrane i bezalkoholnih pića pale su u julu čak 2,0% u odnosu na jun. Posebno je značajan pad cena svežeg voća i povrća.
NBS navodi da su cene svežeg povrća u julu pale 15,1%, dok je sveže voće pojeftinilo 6,7%. Prema oceni centralne banke, razlog je pre svega bio veoma dobar novi rod.
Ovo je veoma važna informacija kada se tumači podatak o inflaciji od 1,9%.
Ako je veliki deo usporavanja posledica sezonskog pada cena poljoprivrednih proizvoda, onda se postavlja pitanje koliko će taj efekat biti trajan.
Drugim rečima, inflacija nije pala samo zato što je potražnja oslabila ili zato što je monetarna politika uspešno oborila cenovne pritiske. Deo pada dolazi i iz izrazito specifičnog kretanja cena hrane.
To ne umanjuje značaj podatka, ali ga stavlja u pravi kontekst.
Bazna inflacija govori drugačiju priču
Još interesantniji podatak dolazi iz NBS.
Dok je ukupna međugodišnja inflacija u julu pala na 1,9%, bazna inflacija iznosila je 4,5%. Bazna inflacija isključuje cene hrane, energije, alkohola i cigareta i zbog toga bolje pokazuje koliko su snažni trajniji domaći cenovni pritisci.
Razlika između 1,9% i 4,5% je velika.
Ona nam govori da je ukupna inflacija trenutno veoma niska, ali da cenovni pritisci u delu ekonomije koji je manje podložan sezonskim promenama nisu nestali.
NBS navodi da je bazna inflacija u julu na mesečnom nivou povećana 0,6%, pri čemu su značajan doprinos dali turistički paket-aranžmani, dok su sezonska sniženja odeće i obuće delovala u suprotnom smeru.
Zato bi bilo pogrešno posmatrati samo broj od 1,9% i zaključiti da je inflacioni problem u potpunosti rešen.

Energija i gorivo ostaju potencijalni rizik
Još jedna stavka zaslužuje pažnju.
Prema NBS, cene energenata su u julu bile 9,3% više nego godinu dana ranije, dok su cene naftnih derivata bile više čak 11,4%. Na mesečnom nivou cene energenata porasle su 0,3%.
To znači da se iza ukupne inflacije od 1,9% nalaze veoma različita kretanja.
Sa jedne strane imamo snažan pad cena svežeg voća i povrća.
Sa druge strane, energenti i gorivo i dalje su znatno skuplji nego godinu dana ranije.
Za domaćinstva je to posebno važno jer prosečna inflacija ne mora odgovarati njihovoj ličnoj „inflaciji“.
Porodica koja veliki deo prihoda troši na hranu, gorivo i stanovanje može imati potpuno drugačiji osećaj rasta troškova od proseka koji prikazuje zvanični indeks potrošačkih cena.
Srbija i SAD: potpuno različita inflaciona slika
Stigli su i najnoviji podaci iz SAD.
Prema američkom Birou za statistiku rada (BLS), američki CPI je u julu porastao 0,1% na mesečnom nivou, dok je međugodišnja inflacija iznosila 3,4%. Bazna inflacija, odnosno CPI bez hrane i energije, iznosila je 2,5%.
Američka inflacija je, dakle, gotovo dvostruko viša od srpske.
Ali i ovde je potrebno pogledati strukturu.
U SAD je indeks energije u julu pao 1,5% na mesečnom nivou, ali je na godišnjem nivou bio čak 14,7% viši. Hrana je poskupela 3,0% u odnosu na godinu ranije, dok je bazna inflacija iznosila 2,5%.
To predstavlja zanimljiv kontrast.
U Srbiji je ukupna inflacija veoma niska prvenstveno zahvaljujući snažnom padu određenih cena hrane, dok je bazna inflacija znatno viša.
U SAD je ukupna inflacija viša, ali je razlika između ukupne i bazne inflacije mnogo manja.
Zbog toga samo poređenje stope od 1,9% u Srbiji i 3,4% u SAD nije dovoljno. Struktura inflacije je najmanje jednako važna kao i njen ukupan nivo.
Šta ovo znači za monetarnu politiku NBS?
Podaci za jul predstavljaju dobru vest za Narodnu banku Srbije.
Inflacija je značajno ispod nivoa koji je beležen tokom prethodnih godina, a ukupna stopa se nalazi na veoma niskom nivou. Istovremeno, NBS mora da obrati pažnju na baznu inflaciju, energente i moguće promene međunarodnih cena hrane i sirovina.
Zbog toga podatak od 1,9% ne treba posmatrati kao signal da je monetarna politika završila posao, već kao dokaz da su se inflatorni pritisci značajno smanjili.
To je velika razlika.
Monetarna politika deluje sa vremenskim odlaganjem, a promena cena hrane zbog dobre poljoprivredne sezone može biti privremena.
Upravo zato će naredni meseci biti važniji od samog julskog podatka.
Ako se inflacija bude zadržala blizu sadašnjeg nivoa i ako bazna inflacija počne dodatno da usporava, prostor za postepeno blažu monetarnu politiku biće veći.
Ako se, međutim, rast cena u uslugama i drugim komponentama pokaže upornijim, NBS će morati da bude opreznija.

Da li je inflacija konačno pobeđena?
Najkraći odgovor je — još ne.
Ali situacija je danas neuporedivo bolja nego pre nekoliko godina.
Inflacija od 1,9% predstavlja značajno poboljšanje i nalazi se na nivou koji je mnogo bliži cenovnoj stabilnosti nego dvocifrene stope koje smo gledali tokom prethodnog inflacionog šoka.
Ako je nešto tokom prethodne dve ili tri godine poskupelo 20, 30 ili 40%, usporavanje inflacije na 1,9% neće vratiti tu cenu na prethodni nivo. Samo znači da cena sada raste mnogo sporije.
To je možda i najvažnija lekcija aktuelnih podataka.
Inflacija može biti niska, a cene i dalje visoke.
Šta treba pratiti u narednim mesecima?
Za procenu da li je inflacija u Srbiji zaista dugoročno stabilizovana, nije dovoljno gledati samo međugodišnju stopu.
Treba pratiti najmanje četiri stvari:
1. Baznu inflaciju
Ako se bazna inflacija sa sadašnjih 4,5% bude spuštala, to bi bio snažan signal da se domaći cenovni pritisci smanjuju.
2. Cene hrane
Jul je pokazao koliko sezonsko kretanje hrane može da promeni ukupnu inflaciju. Ako se efekat dobre poljoprivredne sezone izgubi, ukupna inflacija bi mogla ponovo da se približi višem nivou.
3. Energente i naftu
Naftni derivati su i dalje znatno skuplji nego godinu dana ranije. Promene na svetskom tržištu nafte mogu se relativno brzo preliti na domaće cene.
4. Inflaciju u uslugama
Usluge su posebno važne za procenu trajnijih domaćih inflatornih pritisaka. Za razliku od pojedinih cena hrane, one se obično ne menjaju toliko sezonski.
Dobra vest, ali ne i kraj priče
Inflacija od 1,9% u Srbiji predstavlja veoma dobru vest.
Još bolji podatak je činjenica da su potrošačke cene u julu bile 0,2% niže nego u junu.
Međutim, iza tog broja postoji mnogo složenija priča.
Veliki deo julskog poboljšanja došao je zahvaljujući snažnom padu cena svežeg voća i povrća, dok je bazna inflacija ostala na 4,5%, a energenti i gorivo i dalje pokazuju visok međugodišnji rast.
Zato je možda najpreciznije reći da je inflacija u Srbiji trenutno pod mnogo boljom kontrolom, ali da proces još nije završen.
Za građane to znači da bi rast cena trebalo da bude sporiji nego ranije.
Za investitore znači da se menja okruženje u kojem posluju kamatne stope, obveznice, dinar i druge klase imovine.
A za Narodnu banku Srbije najveći izazov biće da proceni koliko je trenutno niska inflacija rezultat trajnog smirivanja cenovnih pritisaka, a koliko posledica privremenih i sezonskih faktora.
Upravo će podaci iz narednih nekoliko meseci dati odgovor na najvažnije pitanje: Da li je inflacija od 1,9% novi normalan nivo — ili samo privremeni predah?
Utisak je da je podatak o inflaciji od 1,9% svakako razlog za optimizam, ali ne i za preuranjeno proglašavanje pobede nad inflacijom. Posebno treba biti oprezan zbog činjenice da je veliki deo julskog pada posledica pojeftinjenja voća i povrća, dok je bazna inflacija ostala na 4,5%, a energenti i naftni derivati i dalje beleže visok međugodišnji rast. Zato je mnogo važnije šta će se dešavati sa inflacijom u narednih nekoliko meseci, kada sezonski efekti hrane oslabe. Ako i tada budemo imali nisku ukupnu i baznu inflaciju, onda možemo govoriti o stvarnom i održivom smirivanju cenovnih pritisaka. Do tada brojku od 1,9% posmatrati kao veoma dobar signal, ali ne i konačnu potvrdu da je inflaciona priča završena.


Leave a Reply